Kur’an Časni

Po muslimanskom vjerovanju, 610-632. Muhammed, Božji Poslanik, prenio je božju poruku, a Muhammed kaže da mu je Božje riječi prenio melek (židovski: malah) Džibril (Gabriel, koga kršćani smatraju arhanđelom, za mazdaiste Sraoš). Muhammed je poticao zapisivanje Kur’ana, koji je razređen u 114 sura (poglavlja). Arapski kojim je zapisan Kur’an postao je standard, pa se u tom pogledu arapski jezik ne mijenja od st. VII.

Smatrajući klasični arapski Božjim jezikom, muslimani smatraju da je Kur’an neprevodiv, ali je moguće prevesti njegovo značenje. U Hrvatskoj je još 1969. objavljen takav prijevod Džemaluddina Čauševića iz 1937. Sada se uglavnom koristi prijevod Besima Korkuta iz 1976.

Kur’an se temelji na židovskoj i kršćanskoj Objavi, štuje kao Božje proroke i Musu (Moše/Mojsije) i Isu (Isus) koga je rodila djevica, ali odbacuje ideju Trojstva i zabranjuje Bogu “pridavati druga”.

Kur’an uči što treba vjerovati (iman), koje su islamske dužnosti (ibadat), te kako se ljudi imaju vladati (ahlak). U njemu Muhammed kaže: “Poslan sam da usavršim plemenita svojstva ljudi”. “Kur’an” je u hrvatskome tuđica, internacionalni arabizam: “qur’an” je u arapskome infinitiv koji se prevodi glagolskom imenicom “čitanje” ili “skupljanje” (usp. da u slovenskome “brati” znači “čitati”).

Odlučivši se za prijevod M. Pandže i Dž. Čauševića, izdavač je ocijenio da, pored postoećeg prijevoda Besima Korkuta, ima svoju istaknutu vrijednost, pogotovo radi stila prevođenja, a i izvoda iz predgovora izdanju iz 1937. godine. Izdavač je, u namjeri da ovaj vrsni prijevod bude još više dotjeran, zamolio orijentalista prof. Omera Mušića i književnika Aliju Nametka da izvrše ponovnu redakciju prijevoda, uzimajući u obzir rezultate novijih znanstvenih tumačenja Kur'ana, što su oni uspješno učinili.