Prestolonasljednik

Rudolf, odgojen na španjolskom dvoru, dolazi u Prag kao mladi prestolonasljednik, noseći sa sobom španjolsku kulturu i katoličku tradiciju, što izaziva sukobe s češkim plemstvom i rastućim protestantskim pokretom.

Roman istražuje Rudolfovu složenu osobnost – njegovu sklonost umjetnosti, znanosti i okultizmu, ali i nesposobnost da se nosi s političkim izazovima. Kroz njegove odnose s dvorjanima, umjetnicima poput Tycha Brahea i obitelji, Boček prikazuje unutarnje i vanjske sukobe koji oblikuju Rudolfov život. Radnja se bavi i njegovom fascinacijom alkemijom i astrologijom, što ga čini ekscentričnim vladarom u očima suvremenika.

Boček kombinira povijesne činjenice s fikcijom, stvarajući bogatu sliku habsburške monarhije i društvenih previranja. Roman se ističe detaljnim opisima dvorskog života, političkih intriga i kulturnog procvata, ali i kritikom krutih društvenih struktura. Rudolfova borba između osobnih strasti i kraljevske dužnosti čini srž priče, nudeći uvid u tragiku velike, ali nesretne figure.