Ako ti jave da sam pao...

Džamonjine priče su do srži jasne, stil mu je brz i oštar, koji će vas iz suza u smijeh prevesti prije nego što se snađete. Mnogi su se složili u jednom – da samo istinski pisac umije oblikovati jezik na način na koji vajar oblikuje glinu, a da pri tome taj jezik ne bude stil nego trag ljudskog postojanja. Daco je to znao..jer vrlo dobro znaš da iz mojih grudi ne mogu da niknu suncokreti niti se moje kapi krvi mogu pretvoriti u makove… To je sve jedna obična literarna konstrukcija, a da ne pričamo o tome što ja nikad nisam ni vidio Flandriju niti je ona vidjela mene. Ako ti kažu da sam se u svojim posljednjim časovima junački držao, da sam neustrašivo gledao smrti u oči, da sam je čak i začikavao, da sam svog sudiju prezrivo pljunuo, a da sam dželatu dao kesu dukata uz riječi: Dobro obavite svoj posao!, a da sam, potom, sam izmaknuo stolicu ispod vješala, ti bi morala znati da je to jedna obična izmišljotina, izmišljotina onih koji ne znaju šta je to život a šta smrt znači.Knjiga sadrži priče iz sljedećih zbirki: Priče iz moje ulice, Zdravstvena knjižica, Drugo izdanje, Priručnik, Oni dani, Prljavi veš, Pisma iz ludnice, Priče (objavljivane u Slobodnoj Bosni). Također, u ovu zbirku su uvrštene i tri priče koje je pisac objavio u časopisu Spektar 70-ih godina prošlog vijeka.