Tumač ptičijeg leta ili izvođenje romana

Centralna figura je pripovjedačica koja istodobno piše, promatra i analizira vlastiti proces pisanja, preispitujući što je roman, kako nastaje i kakav odnos ima prema stvarnosti, jeziku i autoru. Naslovni "tumač ptičjeg leta" služi kao metafora za potragu za smislom i pokušaj zahvaćanja neuhvatljivih znakova, bilo u svijetu, bilo u književnom tekstu. Knjiga je puna intertekstualnosti, autoreferencijalnih komentara i filozofskih razmišljanja. Umjesto klasične fabule, naglasak je na procesu, odnosu između autora i teksta te na fluidnom identitetu pripovjedačice, koja se povremeno udaljava od “ja” pozicije i promatra samu sebe kao lik. Roman time postaje performativan: čitatelj svjedoči samom izvođenju književnosti, njenoj konstrukciji i dekonstrukciji.