Imam ti nešto reći
Po ocjeni mnogih kritičara Hanif Kureishi se romanom “Imam ti nešto reći“ vratio onom istom naponu što ga je imao u svom prvom romanu “Buddha iz predgrađa“.
Mnoštvo likova, a naročito sporednih koji su uvijek davali specifičnu živost u njegovim romanima - Indijci, Pakistanci i Englezi ponovno predstavljaju njegov glavni personal. Njegovo je pismo izrazito utemeljeno na čvrstoj zapadnjačkoj edukaciji, a tematski nije usmjereno na sudare već na suživot u kolopletu civilizacijskih spojeva. To će najpreciznije ilustrirati jedna Kureishijeva/Jamalova rečenica: “Pakiće su uvijek smatrali društveno neprilagođenima, loše odjevenima, luđački religioznima i potlačenima, a onda se pokazalo koliko same manjine - ili bilo koji drugi autsajderi - s pravim marketingom mogu postati šminkerske i pomodarske kad se uspinju društvenom hijerarhijom.“ Probleme kontrakulture i intelektualnog ljevičarenja sedamdesetih, tačerizam osamdesetih, uspon islamskog fundamentalizma, nesmiljenost liberalizma i sjaj i bijedu Blairova projekta “cool Britania“ Kureishi redovito ilustrira briljantnim i neočekivanim kombinacijama.
Jedan primerak je u ponudi
