Večernji akt

Mihovil, student Akademije likovnih umjetnosti, živi s bakom u Medvedgradskoj ulici i posjeduje izvanrednu sposobnost savršenog krivotvorenja – od novčanica i slika do rukopisa i predmeta. Njegov talent otkriva se kada plaća u trgovini krivotvorenom novčanicom, što prolazi nezapaženo, a njegov prijatelj Zoran i slikar Kolarić prepoznaju genijalnost njegovih kopija, poput savršene replike Stančićeve slike. Mihovilova vještina privlači pažnju različitih krugova – od umjetničkih do kriminalnih i političkih – što dovodi do niza dramatičnih događaja. Kako radnja napreduje, Mihovilovo krivotvorenje postaje sve fantastičnije: kopira pisma Antuna Gustava Matoša, biljke, pa čak i stvarnost, stvarajući alternativne svjetove, poput lažnog Zagreba. Njegova sposobnost izaziva moralna pitanja – mijenja li njegovo krivotvorenje stvarnost ili je samo odraz relativnosti istine? Vlasti ga progone, smatrajući ga prijetnjom, dok on sam bježi od progona pretvarajući se u starca Bartola Miheteca. Roman kulminira kada Mihovil, u novom identitetu, započinje pisanje djela koje počinje istom rečenicom kao "Večernji akt", nagovještavajući cikličnost i autoreferencijalnost.