Oslovljavanje davnih riječi

Tekstovi u koje se čitatelj ovdje upušta nimalo nisu bezazleni. Pisani su u formi meditacije što može zavesti na pomisao kako se radi o lakom, neobvezatnom, plutajućem štivu, koje dotiče obale svega i svačega, a opet se nikoga u pravom smislu riječi ne tiče. Prolazeći kroz ove tekstove teško ćemo, međutim, uroniti u bezoblični ponor onog jednostavno postojećeg. Od prvog teksta o krvavom bratskom odnosu Kajina i Abela i od uznemirujućeg pitanja o izvoru, još bolje, tajni zla pa sve do zadnjeg teksta o plemenitom odnosu prijateljevanja ljudi iz ovozemaljskih različitih svjetova, stalno progovaraju o čovjekovoj bitnoj odrednici: da je biće odnosa. I pri tome se ta naša bitnost ne slika samo lijepim i uljepšavajućim bojama, makar je zadnji interes upravo ono lijepo i dobro. Živjeti autentične ljudske odnose nije lako. Ne zbog samih životnih okolnosti, nego zbog naše spremnosti da svoj profil i svoje mjesto dotjeravamo različitim tehnikama: od intelektualne oholosti i nepoštenja do emocionalnog zarobljavanja, od prikrivenih volja za moć do otvorenih pretenzija na Tajnu, od prenemažućeg zdvajanja do tvrdokornih osveta. Sve to slika zahtjevne odnose među braćom i sestrama, među učenicima, među sljedbenicima, odnose prema Učitelju, prema bližnjima, prema Bogu.