Duhovne izreke
Zbirka kratkih, poetskih mudrosti i filozofskih razmišljanja o životu, ljubavi, duši, slobodi i duhovnosti. Gibran suptilno spaja istočnjačku mistiku i zapadnjačku filozofiju u lirskim, dubokim izrekama koje potiču na traženje unutarnje istine.
Duhovne izreke je naslov pod kojim su u srpskom izdanju objavljene zbirke kratkih aforizama i poetskih mudrosti Khalila Gibrana (1883.–1931.), libanonsko-američkog pjesnika, filozofa i umjetnika. Radi o kompilaciji iz djela Sand and Foam (Pijesak i pjena, 1926.) i The Forerunner (1920.), gdje Gibran piše kratke, parabolične izreke pune duhovne dubine.
Gibran istražuje teme kao što su prolaznost života („Ja sam zauvijek hodajući između pijeska i pjene...“), ljubav (kao sloboda i vezivanje), duša i tijelo, smrt kao prijelaz, religija izvan dogmi, samoća, sreća i istina. Mnoge izreke imaju mistični, sufički prizvuk, inspiriran libanonskom kršćanskom i istočnjačkom tradicijom, ali univerzalne su i bez religijske uskogrudnosti.
Primjeri tipičnih izreka: „Ljepota nije u licu; ljepota je svjetlost u srcu.“ ili „Ako voliš nekoga, pusti ga da ode...“ (slično poznatim citatima iz Proroka). Stil je lirski, poetski, kratak i dubok – svaka izreka može se čitati kao meditacija ili inspiracija za dan.
U Jugoslaviji 1980-ih bila je popularna u džepnim izdanjima, dio Gibranovog opusa (uz Proroka, Slomljena krila, Glasnik) koji je utjecao na generacije tražeći duhovnost izvan institucija. Knjiga je mala, ali snažna – potiče na razmišljanje o smislu života, bez patetike, već s tihom mudrošću.
Jedan primjerak je u ponudi
- Nedostaje predlist
