Vidrić

Monografija posvećena životu i pjesničkom djelu Vladimira Vidrića (1875.–1909.), jednog od najdarovitijih i najtragičnijih pjesnika hrvatske moderne. Antun Barac (1894.–1955.), ugledni književni povjesničar i kritičar, napisao je ovu studiju s karakterističnom znanstvenom akribijom, ali i suptilnom osjetljivošću za pjesnički izraz.

Studija analizira Vidrićev kratki, ali intenzivni život, njegovu poeziju prožetu melankolijom, hedonizmom, antiknim motivima i dubokom osobnom boli. Barac posebno ističe Vidrićevu formalnu dotjeranost, glazbenost stiha i njegovo mjesto u hrvatskoj književnosti između simbolizma i impresionizma.

Djelo nije samo biografija, već i temeljita interpretacija Vidrićeve lirike – od slavnih pjesama poput Dva levita, Pjesma, Jesenska pjesma pa do manje poznatih fragmenata. Barac lucidno povezuje pjesnikovu sudbinu (bolest, alkohol, rano umiranje) s njegovim pjesničkim svijetom, stvarajući uravnoteženu i do danas cijenjenu studiju.

Izdanje Matice hrvatske iz 1940. spada među najvažnije monografije o Vidriću u hrvatskoj književnoj historiografiji. Stil je jasan, znanstven, ali pristupačan, što je tipično za Barčev način pisanja – spoj erudicije i čitljivosti.