Pavao Šegota

Pavao Šegota (1888.) prvi je roman Vjenceslava Novaka i jedno od najznačajnijih djela ranog hrvatskog realizma. U Minervinom izdanju priređenom od Slavka Ježića (prvi svezak Sabranih djela), roman donosi snažnu, autobiografski obojenu priču o mladom provincijalcu koji odlazi na studij u Prag.

Nadareni i idealistični Pavao Šegota dolazi iz siromašnog senjskog zaleđa pun želje za znanjem i boljom budućnošću. U praškom studentskom okruženju suočava se s potpuno drugačijim svijetom – gostionicama, nacionalnim zanosom, ljubavnim iskušenjima, siromaštvom i moralnim padovima. Novak majstorski prikazuje sukob romantičnih ideala i surove stvarnosti, postupno slamanje mladog talenta pod pritiskom tuđine.

Djelo je izvrstan socijalno-psihološki roman koji tematizira sudbinu darovitog „malog čovjeka“, cijenu obrazovanja za siromašne, sukob tradicije i modernosti te propast ideala. Bogati opisi Podgorja i Praga, živi likovi i duboka psihologija čine ovaj roman klasikom hrvatske književnosti 19. stoljeća i najavu velikih Novakovi djela poput Posljednjih Stipančića.