Kapitalistički realizam: Zar nema alternative?

Fisherova središnja teza glasi: u suvremenom društvu kapitalizam više nije samo ekonomski sustav, već prožimajuća atmosfera i ideologija koja se doživljava kao jedina moguća stvarnost. Parafrazirajući Jamesona i Žižeka, Fisher tvrdi: „Lakše je zamisliti kraj svijeta nego kraj kapitalizma.“ Kapitalistički realizam funkcionira poput socijalističkog realizma u SSSR-u – kao službena „prirodna“ slika svijeta koja isključuje alternative.

Knjiga pokazuje kako se antikapitalistička kritika lako apsorbira unutar sustava (postaje roba, film, glazba). Sustav proizvodi „refleksivnu nemoć“ – ljudi znaju da nešto nije u redu, ali ne vjeruju da se može promijeniti. Posebno je snažna analiza mentalnog zdravlja: depresija, anksioznost i burnout nisu individualni kemijski problemi, već političke posljedice prekariteta, birokracije i pritiska kontinuiranog rada i potrošnje.

Fisher kritizira „market Stalinism“ u obrazovanju – menadžersku birokraciju, audite, ciljeve i kvantifikaciju koji ubijaju kreativnost. Pokazuje kako kapitalizam nakon Fordizma pretvara sve u estetiku i spektakl, a budućnost „krade“ tako što je čini nepredstavljivom.Iako pesimistična u dijagnozi, knjiga poziva na razbijanje iluzije „nema alternative“ kroz kolektivnu akciju i iskorištavanje pukotina u sustavu (krize, kontradikcije).

Kratka, oštra i utjecajna, ova knjiga ostaje iznimno aktualna u doba platformskog kapitalizma, klimatske krize i opće anksioznosti. Postala je referentna točka za razumijevanje zašto se čini da nema izlaza – i kako ga ipak zamisliti.