Bribirski knezovi od plemena Šubić do god. 1347.

Djelo predstavlja detaljnu i dokumentiranu povijest roda Šubića Bribirskih (kneževa bribirskih), jedne od najmoćnijih hrvatskih velikaških obitelji u srednjem vijeku. Klaić prati njihovu genealogiju, politički uspon, banovsku vlast i ulogu u hrvatskoj povijesti od 13. stoljeća do 1347. godine (smrt kneza Mladena II. Šubića Bribirskog).

Posebno se ističe uloga Pavla I. Šubića Bribirskog (ban 1273.–1312.), koji je bio gotovo samostalni vladar Hrvatske i Bosne, te njegovih nasljednika. Klaić opisuje njihove odnose s hrvatsko-ugarskim kraljevima, sukobe s rivalskim plemićkim rodovima (npr. Nelipićima), širenje vlasti na Bosnu, otoke i primorske gradove te konačni pad njihove moći nakon smrti Mladena II.

Knjiga je pisana na temelju temeljitog proučavanja arhivskih izvora, kronika i diplomatske građe. Kao tipičan predstavnik genetičkog pristupa u hrvatskoj historiografiji, Klaić se usredotočio na genealogiju, političke događaje i rekonstrukciju obiteljske povijesti. Stil je jasan, znanstven i pregledan, ali ipak čitljiv i za širu obrazovanu publiku.

Ovo djelo smatra se klasičnim i temeljnim radom o Šubićima Bribirskim. Objavljeno je u istoj godini kada i Klaićeva studija Hrvatska plemena od XII. do XVI. stoljeća, što pokazuje njegov intenzivan interes za hrvatsko srednjovjekovno plemstvo.

Monografija je važan doprinos nacionalnoj historiografiji jer ističe razdoblje kada su hrvatski velikaši imali iznimno snažnu ulogu u državnim poslovima, čime je Klaić jačao svijest o kontinuitetu hrvatske državnosti i političke autonomije u srednjem vijeku.