Gjurkovićeve kćeri
„Gjurkovićeve kćeri“ (1893.) Ferenca Herczega (1863.–1954.) humoristični je roman o pustolovinama, ljubavima i svakodnevici triju živahnih kćeri mađarske plemićke obitelji Gjurković.
Roman je lagan, zabavan i satiričan prikaz života mađarske (plemićke) obitelji s kraja 19. stoljeća. Radnja se vrti oko triju kćeri obitelji Gjurković (Gyurkovics) — živahnih, koketnih i punih života djevojaka koje traže muževe, upuštaju se u ljubavne avanture, sudjeluju u društvenim događanjima i izazivaju brojne smiješne situacije. Herczeg majstorski slika provincijski i budimpeštanski društveni milje, s naglaskom na obiteljske odnose, suparništvo, traženje „dobre partije“ i suptilnu kritiku građansko-plemićkih običaja.
Djelo je pisano vedrim, duhovitim stilom, puno ironije i blage satire, što ga je učinilo vrlo popularnim u Mađarskoj i šire. Spada u raniji, vedriji dio Herczegovog opusa, prije nego što je autor postao poznat po ozbiljnijim povijesnim dramama i romanima. U Hrvatskoj i Jugoslaviji Herczeg je bio vrlo čitan početkom 20. stoljeća, a ova humoristična knjižica bila je dio nastojanja da se široj publici ponudi lagana, zabavna literatura.
Knjiga je kratka, dinamična i namijenjena širokoj čitalačkoj publici. Predstavlja tipičan primjer mađarske salonske i humoristične književnosti fin-de-siècle razdoblja. Danas je ovo izdanje bibliografska rijetkost, i ostaje zanimljiv svjedok kulturne razmjene između mađarske i hrvatske književnosti u vrijeme Austro-Ugarske i neposredno nakon njezina raspada.
Herczeg je kasnije napisao i nastavak pod naslovom Gjurkovićevi sinovi (Gyurkovics fiúk), čime je stvorio svojevrsnu obiteljsku kroniku u humorističnom tonu.
Jedan primjerak je u ponudi
