Zagreb 1910.–1913.

Zagreb 1910.–1913. je kraća povijesno-urbanistička monografija koju je napisao Vjekoslav Klaić (1849.–1928.), istaknuti hrvatski povjesničar. Djelo predstavlja pregled stanja i razvoja Zagreba u posljednjim godinama prije izbijanja Prvoga svjetskog rata.

Klaić daje sustavan prikaz grada u tom razdoblju: demografski rast, urbanističke promjene, izgradnju novih kvartova, javne zgrade, prometnu infrastrukturu, kulturni i prosvjetni život, gospodarstvo te političke prilike. Posebno se osvrće na pretvaranje Zagreba iz provincijskog grada u modernu europsku metropolu, koje je bilo u punom jeku početkom 20. stoljeća.

Za razliku od Klaićevih velikih povijesnih sinteza, ova je knjižica više suvremena kronika i opis stanja grada u konkretnom razdoblju. Autor koristi svoje dugogodišnje poznavanje Zagreba (živio je u njemu desetljećima) te podatke iz službenih izvješća, statistika i osobnog promatranja. Stil je jasan, pregledan i tipičan za Klaića – znanstven, ali pristupačan široj publici.

Knjiga je nastala neposredno pred rat (rukopis dovršen oko 1913.), a objavljena je 1918. u novim političkim okolnostima (nakon raspada Austro-Ugarske). Predstavlja vrijedan povijesni presjek Zagreba na vrhuncu austro-ugarskog razdoblja, u vrijeme kada je grad doživljavao značajnu modernizaciju (elektrifikacija, kanalizacija, tramvaj, novi trgovi, kazališta, škole itd.).

Danas je ovo izdanje bibliografska rijetkost, posebno u prvom izdanju. Često se koristi kao izvor za proučavanje urbanog razvoja Zagreba, povijesti svakodnevice i transformacije grada s kraja austro-ugarskog razdoblja. Zajedno s Klaićevim ranijim radovima o Zagrebu (npr. o Statutu grada Zagreba) čini važan dio njegovog doprinosa zagrebačkoj lokalnoj historiografiji.