Pripovijesti crnogorske i primorske

Pripovijesti crnogorske i primorske djelo su Stefana Mitrova Ljubiše objavljeno 1875. godine u Dubrovniku i smatraju se njegovim najznačajnijim proznim ostvarenjem. U toj knjizi Ljubiša oblikuje svijet Crne Gore i jadranskoga primorja oslanjajući se na narodno predanje, lokalnu povijest, usmenu tradiciju i živi govor svojih krajeva. Djelo nije slučajan skup tekstova, nego zaokružena prozna slika jednoga prostora, mentaliteta i povijesnog iskustva.

U knjizi nalazimo pripovijesti Boka, Šćepan Mali, Krađa i prekrađa zvona, Prodaja patrijare Brkića, Kanjoš Macedonović, Skočiđevojka, Pop Andrović, novi Obilić, Gorde ili kako Crnogorka ljubi, Prokleti kam i Sud dobrih ljudi. Ljubiša u svom pripovijedanju povezuje povijesne, legendarne i realistične elemente. Njegovi junaci žive u svijetu u kojem su presudni čast, riječ, junaštvo, pravda i pripadnost zajednici, a pojedinačne sudbine gotovo se uvijek prelamaju kroz stroga pravila patrijarhalnog društva.

Posebna snaga knjige leži u pripovjedačkom jeziku. Ljubiša piše oslanjajući se na usmenu tradiciju, lokalni govor i narodno kazivanje, pa njegove priče djeluju autentično, živo i izrazito povezano s podnebljem iz kojega su potekle. Istodobno, on ne ostaje samo zapisivač običaja i predaja: od lokalne građe stvara književnost snažna umjetničkog dojma, s uvjerljivim likovima, napetim situacijama i jasno oblikovanim moralnim sukobima.

Zbog toga su Pripovijesti crnogorske i primorske važne i kao književno djelo i kao kulturno-povijesni dokument. One čuvaju govor, običaje i kolektivno pamćenje jednoga prostora, ali i otvaraju univerzalne teme - ponos, odanost, sukob osobnog i zajedničkog, pravdu, žrtvu i ljudsko dostojanstvo. Upravo u spoju regionalnog kolorita i općeljudske snage leži trajna vrijednost Ljubišina djela.