Antologija ljubavne poezije 20. stoljeća

Antologija ljubavne poezije 20. stoljeća predstavlja završetak višedesetljetnog rada Zvonimira Goloba na izboru i prevođenju moderne ljubavne lirike. Knjiga je nastala iz njegove ostavštine, a obuhvaća hrvatske i strane pjesnike 20. stoljeća, pri čemu su mnoge pjesme prevedene izravno s izvornih jezika. Golob se svjesno ne oslanja samo na kanonske autore, nego uvrštava i suvremenije te manje zastupljene pjesnike kako bi prikazao raznolikost ljubavnog pjesništva prošloga stoljeća.

U predgovoru sastavljač objašnjava da je antologija nastajala gotovo trideset godina te ističe kako je izbor vođen ponajprije osobnim čitateljskim i pjesničkim iskustvom. Pozivajući se na misao Tadeusz Różewicz da „govoriti o ljubavi znači govoriti o gubitku“, Golob ljubavnu poeziju ne promatra kao niz romantičnih motiva, nego kao prostor u kojem se susreću čežnja, prolaznost, sjećanje, tjelesnost i potreba da se vlastito iskustvo sačuva riječima.

Zbog takvog pristupa antologija nije pregled „najpoznatijih ljubavnih pjesama“, nego autorski oblikovan izbor koji odražava Golobov ukus, prevoditeljski rad i razumijevanje moderne lirike. Knjiga istodobno pokazuje kako se ljubavna poezija tijekom 20. stoljeća udaljava od idealiziranih prikaza osjećaja i postaje intimnija, izravnija i tematski složenija, čime predstavlja vrijedan pregled razvoja ljubavne lirike u modernom pjesništvu.