Pedagoška poema
Roman temeljen na iskustvima sovjetskog pedagoga Makarenka o preodgoju napuštene i delinkventne mladeži kroz zajednički rad, kolektivni život, disciplinu i razvijanje osobne odgovornosti.
Pedagoška poema Antona Semjonoviča Makarenka autobiografski je nadahnut roman i jedno od najpoznatijih djela sovjetske pedagoške književnosti. Nastao tijekom 1930-ih, temelji se na autorovu iskustvu rada s napuštenom djecom, beskućnicima i mladim prijestupnicima u odgojnoj koloniji Maksima Gorkog, osnovanoj nakon Ruske revolucije i građanskog rata.
Djelo prati nastojanja mladog pedagoga da od skupine nepovjerljivih, traumatiziranih i društveno marginaliziranih adolescenata stvori organiziranu zajednicu. Suočen s nasiljem, otporom autoritetu i nedostatkom osnovnih uvjeta za život, Makarenko postupno razvija odgojni sustav utemeljen na zajedničkom radu, kolektivnoj odgovornosti, disciplini i međusobnom poštovanju.
Umjesto pukog kažnjavanja, naglašava važnost povjerenja, korisnog rada, samoupravljanja i aktivnog sudjelovanja mladih u oblikovanju vlastite budućnosti. Kroz živopisne likove, dijaloge, sukobe i često humoristične epizode prikazuje složenost odgojnog procesa i postupnu preobrazbu pojedinaca.
Pedagoška poema istodobno je književno svjedočanstvo o društvenim prilikama ranog Sovjetskog Saveza i prikaz pedagoške filozofije koja pojedinca promatra u odnosu prema kolektivu. Djelo otvara pitanja granica odgojnog autoriteta, slobode, discipline i društvene odgovornosti te ostaje značajno za povijest pedagogije i rasprave o odgoju mladih.
Jedan primjerak je u ponudi
