Pjesme u prozi / Poems in Prose

Prema slijedu svoga sadržaja knjiga kao da se zorno poigrava s poznatom Wildeovom izrekom kako je svoj genij uložio u svoj život, a u svoja djela samo talent, pa njen prvi i najveći dio tvori osam pjesama u prozi, kao svojevsrni monument ovom golemom talentu, dok je njen drugi, završni dio zapravo oris Wildeova genija “in vivo”, onako kako ga se u svom tekstu prisjeća glasoviti francuski pisac Andre Gide. Spomenute pjesme u prozi, jednako oštroumne i promišljene, koliko tankoćutne i lirske, počesto su pravo poprište Wildeovih tegobnih moralnih dvoboja između poganskog naturalizma i kršćanskog idealizma, gdje ovaj potonji uglavnom poklekne, pred strpljivim, gotovo algoritamski preciznim, izbijanjem mu smisla.