Vergissmeinnicht – esekerski karusel

intimna i nostalgična priča jednog Osječanina s njemačkim prezimenom ili, točnije, Esekera, povijest jednog odrastanja na periferiji nekadašnjeg Gornjeg grada, na širokom potezu od Ružine ulice, nekadašnje Rosengasse, u kojoj je Jobstov otac imao pekarnicu, Podgrađa i zapadnog dijela Gundulićeve ulice sve do Strossmayerove ulice, Nove ulice, Nove Retfale, livade Pampas, Podravine i Veslačkog kluba Neptun.

U publici su bili mahom naši stariji sugrađani, autorovi vršnjaci, prijatelji, susjedi i sunarodnjaci koji su više ili manje na vlastitoj koži doživjeli nestanak njemačkog i švapskog identiteta u Osijeku nakon Drugoga svjetskog rata o čemu Jobst rječito svjedoči svojom memoarskom knjigom. Kako autorov tekst, koji je djelomice predstavljen čitanjem pojedinih ulomaka, pršti svakojakim germanizmima i esekerskim izrazima koji su iščeznuli iz današnje jezične uporabe, ali se nalaze u našem sjećanju još iz vremena našeg djetinjstva i mladosti, na svaku takvu riječ nazočni su pozitivno reagirali, smijući se i ponavljajući te danas egzotične izraze.