Gradinar

Tagore svoje pjesme prožima najtananijim, najbitnijim i najljepšim osjećanjem koje postoji u čovjeku, tj. ljubavlju. On opisuje sve faze ljubavi od čežnje, pa sve do ostvarenja istinske ljubavi. Ne opisuje samo ljubav prema ženi, već i prema zemlji, čovjeku i svijetu uopće. Ipak, žena zauzima počasno mjesto. On pjeva o njoj kao o najljepšoj muzici. Žena je za njega pola žena, a pola san. Čovjeku je toliko potrebna da je svuda traži i svuda nalazi. On mašta o njoj u svojim snovima i misli da je bila njegova u nekom prošlom životu...

Ova zbirka pjesama uči bezmjernoj ljubavi i suradnji sa drugim bićima, jer čovjek može samo tako opstati i sretno živjeti.