Spomenička baština Boke kotorske

Privučen arhaičnom urbanošću srednjovjekovnoga Kotora, njegovom umjetničkom, obrtničkom i pomorskom tradicijom, Fisković je začudni kroničar kotorske umjetničke i duhovne prošlosti. Jednako opčinjen izvornom ljepotom predmetâ koje studira kao i prašnjavom arhivskom građom o njima, Fisković piše znanstvene, detaljističke analize prožete prirođenim, mediteranskim osjećajem za ono životno, ljudsko i svakodnevno u prošlosti nekoga grada. Iz Fiskovićevih povijesno-umjetničkih studija o Boki kotorskoj u vremenu od srednjega vijeka do početka 19. stoljeća, progovara totalitet života, pa se u njima mjestimice može otkriti i melankolični istraživač koji osjeća duboku nostalgiju za, danas, pustim Perastom ili Kotorom kakvoga više nema. Istovremeno proučavanje parcijalnog i bitnog – otkrivanje svakodnevnih, anegdotalnih, razbibrižnih činjenica i strogo znanstvenih, struci podređenih te, naposljetku, njihovo prožimanje i povezivanje sa sadašnjošću – nude znakovit uvid u vječno živu spomeničku i umjetničku hrvatsku baštinu Dalmacije.

Boka kotorska, Hrvatima toliko bliska, a gotovo nepoznata povijesno-zemljopisna činjenica, predstavljena je u ovoj knjizi možda ponajboljim svojim vrijednostima, vrijednostima kojih nismo bili stoljećima dovoljno svjesni. Upravo u tome razotkrivalačkom aspektu treba tražiti iznimne kulturološke domete ovoga Matičina izdanja kojemu je vijek trajanja, sigurni smo, osiguran na duže vrijeme.

"Velika kvaliteta Fiskovićeva načina pisanja je u tome što je uvijek udruživao egzaktan znanstveni pristup s jasnim te što jednostavnijim formulacijama, tako da ga može bez problema čitati svatko, a ni ovi tekstovi nisu iznimka." (Samo Štefanac, Kvartal)