
Bolja polovica hrabrosti
Roman „Bolja polovina hrabrosti“ (1972), hrvatskog pisca Ivana Slamniga, smatra se prvim pravim hrvatskim postmodernističkim romanom.
Narator Flaks sastaje se sa svojim starim prijateljima: Zitom, Bertijem, Herclom i drugima. Prisećajući se mlađih dana, odlučuju da organizuju putovanje u Brestovje, koje će Flaks iskoristiti i za sakupljanje starih natpisa iz 19. veka, budući da piše doktorsku disertaciju iz filologije. Dok posećuje Žito, upoznaje njenu rođaku Anitu, sa kojom ima kratak flert, ali i njenu tetku, koja piše roman koji mu ona daje da pročita (radnja se odvija u južnoj Hrvatskoj, a prati priču o devojci po imenu Ana koja se udaje za mladog lekara Vojka. Nakon što on umre ubrzo nakon izbijanja rata, ona svakodnevno odlazi na njegov grob i primećuje mladića na groblju. Vremenom počinje da se pita da li dolazi na grob svog pokojnog muža ili da ponovo vidi misterioznog mladića). Nakon povratka iz Brestovja i polemičkog razgovora sa tetkom o razvoju priče u njenom romanu, Flaks odlučuje da prihvati posao koji joj je ponuđen kao nastavnica engleskog jezika u Brestovju. Ona odlazi iste večeri.
Više primeraka je u ponudi