Strasti duše
U djelu Strasti duše René Descartes istražuje ljudske strasti kao psihofizičke pojave koje povezuju um i tijelo. Strasti duše poslednja su Dekartova filozofska rasprava, završena 1649. godine i posvećena princezi Jelisaveti od Bohemije.
Djelo je strukturirano u tri dijela: prvi dio bavi se osnovnim pojmovima o duši i tijelu, drugi objašnjava porijeklo i prirodu strasti, a treći analizira pojedine strasti i njihovu međusobnu dinamiku.
Descartes tvrdi da strasti nastaju iz pokreta žlijezde epifize, koja služi kao središnja poveznica između duše (razumne i nematerijalne) i tijela (materijalnog). Duša prima utjecaje iz tijela putem živčanih impulsa, što se manifestira kao osjećaji i emocije. Strasti su, prema njemu, važni pokazatelji koji pomažu duši da razumije potrebe tijela.
Među osnovnim strastima Descartes navodi čuđenje, ljubav, mržnju, želju, radost i tugu, iz kojih proizlaze sve ostale emocije. Iako su strasti pasivne jer potječu iz tijela, duša ih može prepoznati, procijeniti i nad njima steći određenu kontrolu kroz razum i volju. U tom smislu, racionalna kontrola nad strastima vodi ka vrlini i unutarnjoj slobodi.
Descartesova teorija predstavlja važan korak prema modernoj psihologiji i filozofiji emocija, jer pokušava objasniti kompleksne odnose između tijela i uma u kontekstu svakodnevnog ljudskog iskustva.
Nema primjeraka u ponudi
Poslednji primjerak je nedavno prodan.
