Hram i loža

Knjiga tvrdi da su vitezovi Templari preživjeli uništenje Reda 1312. godine te da su pobjegli u Škotsku, gdje su se skrili među cehovima zidara (masone). Tamo su prenijeli svoja tajna znanja, ezoterične rituale i navodno „sveto blago“ (moguće dokumente ili relikvije iz jeruzalemskog Hrama). Iz tog spoja templarskog nasljeđa i škotskih masonskih loža nastalo je moderno slobodno zidarstvo (spekulativna masonerija) osnovano 1717. u Londonu.

Autori prate trag od:

• iskopavanja Templara ispod Salomonovog hrama (1119.–1128.),
• optužbi za herezu i ukidanja Reda od strane Filipa IV. i pape Klementa V.,
• bijega flote iz La Rochelle-a 1307.,
• pojave templarskih simbola u kapeli Rosslyn (1450.) u Škotskoj,
• uloge templarskih obitelji (Sinclair, Bruce) u škotskoj politici i bitci kod Bannockburna 1314. (gdje su navodno pomogli Robertu Bruceu),
• do osnivanja Velike lože u London 1717. i širenja masonerije po Europi i Americi.

Baigent i Leigh tvrde da su američki Oci osnivači (Washington, Franklin, Jefferson) bili masoni templarskog tipa te da su u ustav SAD-a i simboliku dolara ugradili templarsko-masonske ideje o „novom svjetskom poretku“ i duhovnoj slobodi.