Jahač nad jahačima
Roman o apsurdu, moći i propasti čovjeka opsjednutog veličinom. U simboličnom, grotesknom svijetu autor razotkriva surovost vlasti i ludilo u kojem ambicija i strah brišu granicu između čovjeka i zvijeri.
Roman Jahač nad jahačima (objavljen 1966.) jedno je od najznačajnijih i najkompleksnijih djela Miodraga Bulatovića, pisca poznatog po grotesknom izrazu i istraživanju mračnih dubina ljudske psihe. Djelo je alegorija o nasilju, deformiranom moralu i širenju ludila u društvima koja idoliziraju moć.
Radnja se odvija u zatvorenom, simboličnom prostoru nalik na totalitarni svijet u kojem se pojavljuje „jahač“ — figura moći, opsjednut vlastitom veličinom i nadmoći nad drugima. Njegov uspon i pad prikazani su kroz prizmu fantastičnih i grotesknih prizora, u kojima stvarnost gubi oblik, a granica između opresora i žrtve nestaje.
Bulatović koristi snažnu metaforiku, gust jezik i mješavinu crnog humora, ironije i brutalnog realizma kako bi prikazao dehumanizaciju i destruktivnost vlasti, ali i čovjekovu unutarnju potrebu za pokoravanjem i dominacijom. Roman je prožet atmosferom tjeskobe, vizija i ludila, što ga čini bliskim tradiciji Dostojevskog i Kafke, premda zadržava južnjačku, balkansku poetiku.
U središtu Jahača nad jahačima nije samo diktator, nego i masa koja ga podržava i hrani njegovu moć — Bulatović time otvara pitanje odgovornosti, kolektivnog straha i moralnog posrnuća. Zbog svoje simbolike, estetske snage i univerzalnih tema, roman se ubraja među remek-djela modernističke i egzistencijalne proze bivše jugoslavenske književnosti.
Jedan primerak je u ponudi
