Bekstvo od slobode
U djelu "Bekstvo od slobode" (1941), Erich Fromm analizira psihološke i društvene učinke modernog poimanja slobode.
U analizi Fromm polazi od povijesnog konteksta prijelaza iz srednjovjekovnog u moderno društvo, gdje čovjek postupno gubi sigurnost zajednice i tradicije, ali istodobno stječe osobnu slobodu. No ta sloboda, iako formalno oslobađajuća, ujedno izaziva osjećaj izolacije, nemoći i tjeskobe.
Fromm tvrdi da se mnogi pojedinci ne mogu nositi s teretom slobode, pa nesvjesno traže načine da pobjegnu od nje. Taj bijeg može poprimiti tri oblika: autoritarizam (potčinjavanje jačoj sili ili dominacija nad drugima), destruktivnost (nagon za uništenjem sebe ili drugih) i konformizam (prilagođavanje očekivanjima društva uz gubitak vlastitog identiteta).
U svojoj analizi nacizma, Fromm pokazuje kako su društveni i psihološki uvjeti stvorili plodno tlo za masovno prihvaćanje autoritarne vlasti. Ljudi su tražili sigurnost u vođi, jer nisu mogli podnijeti nesigurnost koju nosi sloboda.
Fromm zaključuje da je jedini zdrav odgovor na slobodu razvoj autentične individualnosti, utemeljene na ljubavi, kreativnosti i racionalnosti. Sloboda ne bi trebala značiti izolaciju, već mogućnost da čovjek postane ono što uistinu jest.
Jedan primerak je u ponudi
