
Venera i Adonis
Venera pokušava osvojiti lijepog Adonisa, ali mladić radije bira lov nego ljubav. Shakespeareova mitološka poema spaja senzualnost, humor i tugu u priči o neuzvraćenoj želji i prolaznosti ljepote.
Venera i Adonis Shakespeareova je pripovjedna poema, prvi put objavljena 1593., nadahnuta mitom iz Ovidijevih Metamorfoza. U središtu je neuzvraćena želja božice ljubavi, koja pokušava osvojiti mladoga Adonisa, dok njega više privlače lov i sloboda nego njezino udvaranje.
Venera se služi zavodljivim riječima, zagrljajima i uvjeravanjem, ali Adonis izmiče njezinoj strasti. Njihov susret postaje nadmetanje dvaju različitih pogleda na ljubav: za nju je ona životna sila kojoj se treba prepustiti, a za njega nametljiv zahtjev koji ne želi prihvatiti. Raskošni opisi tijela, životinja i krajolika povezuju osjećaje s prirodom, izmjenjujući komične prizore i slutnju nesreće.
Kada Adonis odluči loviti divlju svinju, Venerino se udvaranje pretvara u strah za njegov život. Tragičan ishod otvara prostor žalovanju i promišljanju krhkosti ljepote, granica moći i povezanosti ljubavi s gubitkom.
Shakespeare preoblikuje poznati mit tako da ni božanska moć ne može osigurati uzvraćenu ljubav niti spriječiti smrt. Senzualna i duhovita, a zatim elegična, poema pokazuje pjesničku snagu autora čija je slava danas ponajprije vezana uz kazalište.
Jedan primjerak je u ponudi







