Smrt u Veneciji
Novela Smrt u Veneciji Thomasa Manna prati književnika Gustava von Aschenbacha, čija opsjednutost ljepotom mladog Tadzija tijekom boravka u Veneciji vodi prema unutarnjem slomu i tragičnoj sudbini.
Smrt u Veneciji (Der Tod in Venedig, 1912.) glasovita je novela njemačkog književnika i nobelovca Thomasa Manna, jedno od najznačajnijih ostvarenja europskog modernizma. Djelo istražuje sukob razuma i strasti, umjetnosti i života, discipline i potisnutih želja, prikazujući postupno urušavanje unutarnjeg svijeta uglednog pisca.
Glavni junak, Gustav von Aschenbach, priznati je književnik čiji je život obilježen strogom samokontrolom, radom i odricanjem. U potrazi za odmorom i nadahnućem odlazi u Veneciju, gdje ga očarava iznimna ljepota poljskog dječaka Tadzija. Njegovo divljenje postupno prerasta u opsesivnu zaokupljenost idealom ljepote, koja narušava dotadašnje moralne i intelektualne temelje njegova postojanja.
Dok se grad suočava s prikrivenom epidemijom kolere, Aschenbach sve dublje tone u svijet čežnje, samoobmane i unutarnje neslobode. Venecija, istodobno veličanstvena i dekadentna, postaje simbol propadanja, prolaznosti i neizbježne smrti.
Mann se oslanja na antičku mitologiju, Platonovu filozofiju i Nietzscheovo razlikovanje apolonskog i dionizijskog načela, oblikujući slojevitu pripovijest o granicama umjetničkog stvaranja i ljudske samokontrole.
Smrt u Veneciji ističe se psihološkom dubinom, simbolikom i profinjenim stilom, a njezina pitanja o ljepoti, žudnji, starenju i smrtnosti ostaju trajno aktualna. Novela je 1971. ekranizirana u znamenitom filmu redatelja Luchina Viscontija.
Jedan primjerak je u ponudi
