Veličina i granice Freudove misli
Fromm kritički vrednuje Freudovo nasljeđe, slaveći njegovu revolucionarnu metodu otkrivanja nesvjesnog, ali i osporavajući njegov mehanicistički, patrijarhalni i pesimistički pogled na ljudsku prirodu.
Objavljeno 1979. godine kao jedno od posljednjih Frommovih djela, Veličina i granice Freudove misli predstavlja duboku, ali dobronamjernu reviziju psihoanalitičke teorije od strane njezina nekadašnjeg sljedbenika koji se kasnije udaljio od ortodoksnog frojdizma. Fromm nastoji odvojiti neprolaznu vrijednost Freudovih otkrića od dogmatskih i zastarjelih elemenata njegove misli.
Glavni naglasci knjige obuhvaćaju:
Freudova veličina: Fromm slavi Freuda kao jednog od najvećih mislilaca modernog doba koji je otkrio kontinent nesvjesnog, razotkrio iluziju ljudske racionalnosti i stvorio metodu slobodnih asocijacija koja omogućuje uvid u dublje slojeve psihe.
Granice i zablude: Kritizira Freudov mehanicistički i energetski pristup (libido kao hidraulički sustav), njegov biološki redukcionizam te zanemarivanje utjecaja društvenih i ekonomskih struktura na razvoj karaktera.
Odbacivanje patrijarhalne i pesimističke vizije: Fromm osporava Freudov pesimizam u pogledu ljudske sudbine, njegovu pretpostavku o univerzalnosti Edipova kompleksa u doslovnom smislu te patrijarhalne predrasude, posebice neshvaćanje specifične psihologije žena.
Djelo nudi iznimno zanimljivu sintezu psihoanalize i socijalne psihologije, pokazujući kako se Freudova teorija može osloboditi uskih okvira XIX. stoljeća i prilagoditi humanističkim potrebama suvremenog doba.
Jedan primjerak je u ponudi
