Igra sjena

Osnivač društva mladi je i talentirani arhitekt i graditelj Otton Truppi, dok ostatak društva čine dva pisca, slikar, njihove muze i svojevrsni mađioničar. Uz beskonačnu inspiraciju, mladenački zanos i snažno prijateljstvo, što im može stati na put? Jedino nesretna ljubav. A može li ih rođenje dva djeteta – rođena s tek nekoliko mjeseci razmaka, koja se desetljećima poslije sreću u iznimno neobičnim okolnostima i otkrivaju davno zakopane tajne nekoć slavnog društva Union – ponovno i spojiti? Osijek, 1909. Bernard, mladi liječnik velikih snova, sa svojom teškom kožnom torbom u ruci korača prema vili na uglu, u mislima ponavljajući očeve riječi: To ti je, sine, kako da kažem, jedan jedinstveni medicinski slučaj. Bernard nije mogao ni slutiti koliko je medicinski slučaj koji mu je povjeren jedinstven, sve dok nije pristigao na odredište i otkrio da svojega pacijenta mora izliječiti a da ga nikada ne vidi i da ga nikad ne pregleda. Je li zadatak s kojim se Bernard susreće odraz čiste ludosti poslovna čovjeka, spremna platiti Bernardu nezamislivu svotu novca kako bi liječio nepoznata mu i neviđena pacijenta, ili se, ipak, iza tog nemogućeg zadatka krije velika i opasna tajna? Ona koja će odjeknuti kroz desetljeća. Osijek, 1952. Marcel Magnolio nije samo vlasnik knjižare, a nije ni samo pisac – on je oboje. Njegova knjižara jedna je od onih kakve se nigdje ne mogu naći – smještena u tek šezdesetak kvadratnih metara, ali zidova od tla do stropa prekrivenih hrastovim policama prepunim knjiga, od kojih je većinu napisao upravo on i to na zahtjev ljudi koji su htjeli da njihove priče budu zapisane. Marcel je sve priče koje je napisao podjednako simpatizirao, sve dok mu na Badnjak 1952. godine na vrata nije pokucao stranac. Sijedih kovrča i u crnom kaputu prekrivenom snijegom, promotrio je Marcela kroz svoje okrugle zamagljene naočale, a u koščatoj ruci držao je pismo ispisano Marcelu dobro poznatim rukopisom. Upravo njegova priča zasjenila je sve one koje je Marcel dotad zapisao. Osijek, 2016. Iris Athenis kolekcionarka je polomljenih, zanemarenih, odbačenih i zaboravljenih stvari. Kada njezin otac, konzervator restaurator David Athenis, odluči kupiti i preurediti imanje u Osijeku – tzv. tajnovitu Vilu Union – Iris s njim seli u Osijek i ondje se zapošljava kao profesorica na Filozofskom fakultetu. Svoju kolekciju donosi sa sobom, ne sluteći da ona više nikada neće biti ista. Iako je godinama nastojala svaku stvarčicu u svojoj kolekciji voljeti podjednako, ona koju će pronaći u ruševinama njihova novoga imanja, neobično krhka i do srži prodorna, ranjivo će se urezati u njezin um i njezino srce. Šapćući joj, kao u tami kakva beskraja: Kalipso. No, ubrzajmo na početak ove priče. Jedan od Irisinih početaka, a davni kraj Kalipsine.