Upanišade
Upanišade su hinduistički spisi koji se smatraju dijelom Veda. Za njih se koristi izraz vedānta ("kraj Veda"). One su dio Veda koje pokušavaju filozofski objasniti njihov sadržaj.
Upanišade su drevni sanskrtski tekstovi koji sadrže neke od središnjih filozofskih koncepata i ideja hinduizma, od kojih se neki dijele s religijskim tradicijama poput budizma i džainizma.
Najstarije upanišade potječu iz predbudističkog doba, a mlađe iz kršćanskog doba. Upanišade su između 700. i 500. pr. n. e. sastavili šumski asketi kao završne dijelove Veda. Poznati su i kao sruti, tj. tekstovi "za slušanje" i gotovo sva njihova učenja su u obliku dijaloga. Značenje riječi upanišada je "sjedenje pokraj" gurua koji prenosi svoja učenja. Napisano je više od stotinu kompilacija ovih dijaloga, iako je samo trinaest od njih prihvaćeno kao smritis, odnosno sveti spisi. Upanišade govore o odnosu između pojedinca i svemira, prirodi univerzalne duše, smislu života i prirodi života nakon smrti.
Upanišade su prvi tekstovi štovani među Indijcima koji označavaju ideju da jedno nepromjenjivo ja prelazi iz jednog tijela u drugo, ovisno o djelima. Tako dobra djela donose dobre plodove, a loša djela rezultiraju budućom reinkarnacijom.
Jedan primjerak je u ponudi
