Partizanske tužne bajke
"Partizanske tužne bajke" zbirka je priča Branka Ćopića, objavljena 1949. godine, koja na poseban način opisuje stradanja, heroizam i emotivne trenutke iz vremena Narodnooslobodilačke borbe tijekom Drugog svjetskog rata.
Iako naziv zbirke uključuje riječ "bajke", priče su daleko od klasičnih bajki; one su snažne, dirljive i tragične, ali često prožete i Ćopićevim prepoznatljivim humorom i toplinom.
Karakteristike zbirke su ratna svakodnevica partizana, stradanja ljudi i prirode, ali i ljepota ljudskog duha i hrabrosti. Ton zrači mješavinom tuge i poetične ljepote, s povremenim humorističnim momentima koji oslikavaju Ćopićevu vjeru u dobrotu ljudi. Autor koristi jednostavan, emotivan i slikovit jezik, s elementima folklora i lirske proze.
Glavne priče iz zbirke: "Priča o Mari": Potresna priča o djevojčici Mari, simbolu nevinih žrtava rata. Mari je ubijena u njemačkom napadu, ali ostaje zapamćena kao djevojčica puna života i radosti. "Proboji": Govori o teškim izazovima kroz koje su partizani prolazili tijekom bitaka i povlačenja. "Lijepa plava gospoda": Priča s elementima ironije, u kojoj se Ćopić osvrće na okupatorsku propagandu i moralnu slabost neprijatelja. "Most": Simbolika mosta kao spajanja ljudi i snaga koje ga ruše i obnavljaju.
Iako su priče prožete tugom, Ćopić ne gubi vjeru u ljudsku dobrotu, ljubav i nadu. Svaka priča nosi snažnu humanističku poruku o smislu borbe za pravdu i slobodu.
Ova zbirka je jedno od najosobnijih Ćopićevih djela, jer se temelji na njegovim vlastitim iskustvima iz partizanskih dana, a i danas ostaje snažan podsjetnik na strahote i plemenitosti koje rat može donijeti.
Jedan primjerak je u ponudi