
Soda
Fantastično štivo iz pera magistrice psihologije donosi nam pregršt nostalgije i sjećanja na neka vremena u kojima je, na ulicama Lukavca, obroncima Doložaja ili u prostorima tadašnjih poznatih okupljališta mladih, bezbrižno odrastala.
„Sodu sam pisala abecednim redom: tu su svi ljudi, životinje, drveće, salvete i mačke, moj osobni retro. Sad je čitam kao najdraže štivo kao i svi izgubljeni lotosi jednom davno posađeni u Bare“, kaže autorica, ističući da je Lukavac u to vrijeme oko fabrike sode okupljao domaće i strane znalce, a djeca se, u šarenilu različitih kultura i ljepoti različitosti, bezbrižno igrala na ulici.
Jedan primjerak je u ponudi





