Izabrane pjesme

August Harambašić (1861.–1911.), jedan od najpopularnijih hrvatskih pjesnika kraja 19. stoljeća, objavio je Izabrane pjesme 1895. godine u izdanju Matice hrvatske u Zagrebu. Zbirka predstavlja izbor iz njegovih ranijih zbirki (Ružmarinke, Slobodarke, Tugomilke, Nevenke i dr.) i smatra se vrhuncem njegova pjesničkog stvaralaštva.

Harambašićeva poezija karakterizirana je snažnim pravaškim i romantičarskim nabojem. Dvije su glavne teme koje se često prepliću: ljubav prema domovini i ljubav prema ženi. Domoljubne pjesme odišu buntovnim zanosom, čežnjom za slobodom, slavom hrvatske prošlosti i nadom u bolju budućnost. Ljubavna lirika je iskrena, jednostavna i romantična, često s motivima prirode kao ogledalom osjećaja.

Najpoznatije pjesme iz ove zbirke uključuju "Moja ljubav", "Tri čaše", "Na vrelu" i brojne rodoljubne stihove koji su u svoje vrijeme postali gotovo narodni. Harambašić piše lako, melodično i pristupačno, koristeći ritam blizak narodnoj pjesmi, što mu je donijelo veliku popularnost među širokom publikom.

Iako današnja kritika ističe da mu poezija često pati od patetike, klišea i nedovoljne formalne dotjeranosti, u svoje je vrijeme Harambašić bio pravi nacionalni bard. Njegovi stihovi poticali su nacionalni duh u razdoblju borbe protiv mađarizacije i apsolutizma.

Izabrane pjesme iz 1895. važan su dokument hrvatske književnosti 19. stoljeća i najbolji uvid u Harambašićev pjesnički svijet – vatren, zanosan i duboko vezan uz hrvatski nacionalni preporod i pravašku ideologiju. Zbirka je danas rijetko antikvarno izdanje, ali pjesme se i dalje nalaze u antologijama hrvatske poezije.