Morfij

Morfij (2012.) jedan je od najuspješnijih romana poljskog (silezijskog) pisca Szczepana Twardocha. Radnja prati život Konstantyja Willemanna, tridesetogodišnjeg Varšavljanina, propalog umjetnika, bonvivana, ženskara, lošeg supruga i oca, te ovisnika o morfiju. On je sin polonizirane Silezijke Katarzyne i njemačkog aristokrata, što ga čini vječno rastrganim između dviju nacionalnosti i kultura.

Roman počinje uoči i tijekom rujanske kampanje 1939., kada Njemačka napada Poljsku. Konstanty, rezervni časnik, nevoljko sudjeluje u ratu, a nakon poraza biva uvučen u tajnu organizaciju otpora. No on ne vjeruje u ideale – Bog, čast, domovina – za njega je sve to sekundarno u odnosu na sljedeću dozu morfija i mogućnost da nastavi svoj dekadentni, razvratni život prijeratnog dandyja. Povijest ga, naravno, ne pušta; rat ga gura u moralne dileme, nasilje i kaos okupirane Varšave.

Twardoch majstorski prikazuje nestabilan identitet glavnog junaka: svaka žena u njegovu životu (majka nimfomanka, supruga, ljubavnice) oblikuje ga na drukčiji način, baš kao što ga povijest prisiljava da bira između Poljaka i Nijemca. Roman je radikalan, jezično bogat, maničan i mračan – mješavina povijesne fikcije, psihološkog trilera i elemenata magičnog realizma. Glavni junak je klasičan anti-junak: odbojan, ciničan, slab, ali istovremeno neodoljiv i vrlo ljudski.

Knjiga demistificira poljski nacionalni mit o herojstvu, pokazujući slabost, oportunizam i kaos rata kroz prizmu jednog slabog pojedinca. Istodobno je univerzalna priča o traženju identiteta, ovisnosti (ne samo kemijskoj, već i o ženama, društvenim ulogama i povijesti) te nemogućnosti bijega od velikih događaja.

Morfij je donio Twardochu veliki uspjeh (nagrada Paszport Polityki, i druge nominacije), preveden je na više jezika i smatra se jednim od najsnažnijih poljskih romana o Drugom svjetskom ratu. U hrvatskom prijevodu Emila Nuića zadržao je sirovu snagu i postao zapažen u regiji. Idealno štivo za ljubitelje intenzivne, neugodne i stilski virtuozne proze.