Žito zove

Marko Čović (Subotica, 1915. – São Paulo, 1983.), bački hrvatski književnik, novinar i urednik, objavio je zbirku Žito zove u izdanju Matice hrvatske, Zagreb, 1941. Djelo predstavlja jednu od najznačajnijih knjiga pripovijesti s bunjevačko-šokačkom tematikom u hrvatskoj književnosti prije sredine 20. stoljeća.

Zbirka donosi više kraćih proznih djela u kojima Čović slika život Hrvata u Bačkoj – seljaka, težaka i malograđana. Naslov Žito zove simbolizira poziv zemlje, plodnosti ravnice, ali i čežnju za korijenima i identitetom. Autor realistički, s toplinom i lirskim prizvukom, opisuje svakodnevicu: poljske radove, obiteljske odnose, običaje, vjerske blagdane, prve ljubavi, siromaštvo i unutarnje sukobe mladih ljudi između tradicije i modernog svijeta.

Posebno su zapaženi živi likovi – snažne žene, čestiti seljaci i sanjarski mladići – te bogati folkloristički detalji (govor, nošnja, običaji). Čovićeva proza odiše nostalgijom za zavičajem, ali izbjegava patetiku; radije naglašava životnu radost, otpornost i duhovnu snagu bunjevačkog i šokačkog puka.

Stil je pristupačan, slikovit i ritmičan, s elementima regionalnog govora. Knjiga je brzo primijećena i pohvaljena u književnoj kritici kao autentičan prikaz života bačkih Hrvata. Dio je šireg Čovićevog angažmana za očuvanje bunjevačko-šokačke baštine (uz roman Doktor filozofije i publicističke radove).

Danas se Žito zove čita kao važan dokument regionalne hrvatske književnosti, svjedočanstvo o identitetu Hrvata u Vojvodini i kvalitetna lirsko-realistička proza. Rijetko je antikvarno izdanje koje se traži među ljubiteljima bačke tematike.