Čežnja za bjelinom

P pjesnička zbirka "Čežnja za bjelinom" (objavljena 1995. godine) fiziko-kemijskog fizičara, sveučilišnog profesora i pjesnika Josipa Jakova Planinića predstavlja iznimno emotivno i refleksivno književno ostvarenje. Nastala u specifičnom povijesnom i društvenom kontekstu sredine devedesetih godina, ova zbirka stihova prožeta je dubokim doživljajem zavičaja, domovinskim ponosom, ali i suptilnim filozofsko-religioznim razmišljanjima o prolaznosti, čistoći te unutarnjem miru. Središnja metafora u naslovu — "bjelina" — simbolizira autorovu težnju za neiskvarenošću, duhovnim pročišćenjem, svjetlošću i apsolutnom Istinom. Planinićevi stihovi vješto spajaju zavičajne motive hercegovačkog i hrvatskog krša s univerzalnim pitanjima ljudskoga postojanja. Kroz intiman i jednostavan, a ujedno misaono bogat pjesnički izraz, autor preispituje vlastiti odnos prema Bogu, obitelji, narodu i prirodi. Pjesme odišu sjetom i elegijskim tonovima, no istovremeno nose snažnu poruku nade, vjere te nepokolebljive odanosti moralnim i duhovnim vrijednostima. Pisana stilski dotjeranim, melodičnim i osjećajnim jezikom, ova zbirka otkriva autora koji spaja znanstvenu egzaktnost s dubokim liričnim senzibilitetom. "Čežnja za bjelinom" zrelo je pjesničko svjedočanstvo o potrazi za smislom i idealima u vremenima velikih povijesnih i osobnih kušnji.