Umijeće ljubavi

Knjiga Umijeće ljubavi (1956.) njemačko-američkog psihoanalitičara i filozofa Ericha Fromma (1900.–1980.) jedno je od najutjecajnijih djela humanističke psihologije i filozofije ljubavi. Djelo istražuje ljubav kao aktivnu sposobnost, umijeće i temeljnu ljudsku potrebu, a ne samo kao osjećaj ili spontanu emocionalnu privlačnost.

Fromm polazi od tvrdnje da je ljubav umijeće koje zahtijeva znanje, disciplinu, strpljenje, koncentraciju i predanost. Suprotstavlja se raširenom uvjerenju da je najvažnije pronaći odgovarajuću osobu, naglašavajući da je presudno razviti vlastitu sposobnost voljenja. Ljubav promatra kao odgovor na ljudsku odvojenost, osamljenost i potrebu za povezivanjem s drugima.

Autor razlikuje bratsku, majčinsku, erotsku, ljubav prema sebi i ljubav prema Bogu, analizirajući njihove psihološke, društvene i duhovne dimenzije. Posebno ističe četiri temeljna elementa zrele ljubavi: brigu, odgovornost, poštovanje i poznavanje. Zrela ljubav omogućuje bliskost bez gubitka osobne samostalnosti.

Fromm kritizira potrošačko društvo, tržišno shvaćanje međuljudskih odnosa i poistovjećivanje ljubavi s posjedovanjem, upozoravajući da suvremeni čovjek često zamjenjuje istinsku povezanost površnom privlačnošću i društvenim uspjehom.

Umijeće ljubavi predstavlja filozofsko-psihološku raspravu o emocionalnoj zrelosti, slobodi i odgovornosti, ističući da ljubav nije samo odnos prema jednoj osobi, nego životni stav koji se razvija svjesnim radom na sebi i odnosima s drugima.