Srbi u Hrvatskoj (Khuenovo doba)
Odnosi Hrvata i Srba jedan su od najvažnijih činilaca u novijoj hrvatskoj povijesti. Ti su odnosi postali osobito važni u periodu oblikovanja nacionalnih identiteta, kad se svaki narod želio ostvariti u vlastitoj nacionalnoj državi.
Zadatak ovoga rada jest: istražiti položaj Srba u Banskoj Hrvatskoj 1883-1903. Tema nije nova, ni rezultati vjerojatno također neće biti osobita novost u našoj historiografiji, ali će se na jednome mjestu sustavno analizirati srpska izdavačka djelatnost. Ovim se razdobljem u nas bavila ponajviše prof Mirjana Gross, ali i drugi stariji ili mlađi autori. No moramo ipak reći da oskudijevamo i u općim pregledima ovoga razdoblja kako iz hrvatske povijesti, tako napose iz srpske, što posebno naglašavamo. Ne želimo nagađati razloge ovoj činjenici, da ne bismo pali u zamke dnevne politike.
Istraživanje povijesti Srba u Hrvatskoj smatramo izuzetno važnim zadatkom hrvatske historiografije. Za razumijevanje hrvatsko-srpskih sukoba upravo razdoblje 1883-1903. izuzetno je važno. To je razdoblje od kojega je i naše vrijeme najviše baštinilo.
Glavno pitanje na koje želimo odgovoriti ovim istraživačkim naporima je: Kakav je stvarni položaj Srba u Banskoj Hrvatskoj 1883-1903? Ali odgovor na ovo pitanje želimo potražiti analizom izvora srpske provenijencije, odnosno analizom srpske izdavačke djelatnosti toga razdoblja. Uzeli smo ovu temu i ovo sredstvo za traženje odgovora iz dva razloga. Prvo: prema dosadašnjem istraživačkom iskustvu mogu ustvrditi da je baš u ovom razdoblju učvršćen temelj za sve kasnije hrvatsko-srpske nesporazume i sukobe. Drugo: postoji na prvi pogled paradoksalna pojava. Izvori srpske provenijencije toga razdoblja uporno ponavljaju kako su Srbi u Hrvatskoj ugroženi. Za njima se povela kasni- je i srpska historiografija, tvrdeći da su baš u ovom periodu Srbi u Hrvatskoj bili do genocida diskriminirani, da je upravo tada položen i zabetoniran panj za genocid, koji da je vršen i izvršen nad Srbima u Hrvatskoj.
No baš u ovom razdoblju velike sjetve suza uočavamo jednu nadasve važnu činjenicu: centar srpske politike u Monarhiji preselio se iz Novoga Sada u Zagreb. A to nije bezvrijedna činjenica ne samo za našu raspravu, nego općenito za shvaćanje karaktera hrvatsko-srpskih odnosa. Ovaj nesklad stvarnosti i onoga što želi sugerirati osobito srpsko novinstvo u ovom razdoblju, te činjenica da je “ugroženost” Srba postala glavna isprika za agresiju na Hrvatsku 1990., razlozi su što smo predložili ovu temu.
Ugroženost kao element srpske političke misli druge polovice 19. st., obnovljena je na kraju 20. stoljeća. Jedini način da se utvrdi njezino podrijetlo i razlozi, njezina opravdanost ili neopravdanost jest analiza stvarnoga kulturnog, društvenog, političkog, prosvjetnog i gospodarskog položaja Srba u Hrvatskoj i to na temelju onoga što su nam oni sami o tome ostavili zapisano.
Na ovom mjestu nema potrebe govoriti opširnije o izvorima koji su nam poslužili za pisanje ovoga rada. Njih će se upoznati u kasnijim predstavljanjima. Nastojali smo analizirati svu izdavačku djelatnost Srba u Hrvatskoj: novine, brošure, knjige, kalendare, govore saborskih zastupnika. Ove izvore dopunili smo analizom arhivske građe te usporednom analizom izdavačke djelatnosti hrvatske provenijencije, koliko je to potrebno za razumijevanje. Najvažnija je građa svakako u knjižnicama i arhivima u Zagrebu, Osijeku, Vinkovcima. Jasno da se izvanredno vrijedna građa nalazi i u knjižnicama i arhivima u Jugoslaviji (Beogradu i Novom Sadu, te Srijemskim Karlovcima), ali do nje nismo mogli doći, osim one građe koju smo koristili u ranijim radovima.
No budući da nam je zadatak odgovoriti na pitanje: Kakav je stvarni položaj Srba u Banskoj Hrvatskoj 1883-1903, i taj odgovor potražiti na temelju izdavačke djelatnosti Srba u Hrvatskoj, držimo da je i ova građa, koju smo koristili, dostatna za mjerodavne zaključke.
Nema primjeraka u ponudi
Poslednji primjerak je nedavno prodan.
