Doba praznine

Djelo prikazuje tranziciju zapadnih društava iz kolektivističkog i ideološkog okvira u novu fazu postmodernog individualizma, gdje nestaju tradicionalne vrijednosti, autoriteti i političke strasti. Lipovetsky opisuje kako je društvo 20. stoljeća doživjelo "tihu revoluciju", u kojoj dominira narcisoidna kultura, fokus na osobno zadovoljstvo i estetiku svakodnevice. Ljudi sve više traže samoostvarenje i osobnu sreću, ali istovremeno osjećaju emocionalnu prazninu i gubitak smisla.

Autor ističe da se moderna egzistencija temelji na potrošnji, hedonizmu i površnosti, dok su velike ideologije zamijenjene privatnim interesima i željom za lagodnim životom. "Doba praznine" ne znači nužno depresiju ili beznađe, već pokazuje kako se smisao života traži u malim stvarima, modi, zdravlju i međuljudskim odnosima. Lipovetsky ne nudi rješenja, već pruža dubinsku sociološku analizu suvremenog duha vremena, koji obilježava mješavina slobode, apatije i nesigurnosti.