Kandid

Svojim je remek-djelom Voltaire iznio svoj odgovor na stajališta Leibnizove filozofije koja u kontekstu pogleda na svijet i ljude zagovara optimizam. Prema Leibnizovoj filozofiji svijet u kojem živimo je najbolji mogući svijet, stoga ga treba promatrati s ljepše strane. Ta je misao u romanu stavljena u opreku s događajima koje likovi proživljavaju. Nositelj Leibnizove filozofije u romanu je učitelj Panglos. Prema njegovoj teoriji optimizma svaka stvar na svijetu ima svoje mjesto i svrhu i sve je onako kako treba biti. Svoja je uvjerenja prenio na Candidea koji ih je naivno prihvatio. Suočeni sa stvarnim svijetom i nesrećama u kojima je nemoguće primijeniti Panglosovu teoriju, Candide počinje sumnjati u njegove riječi. Naposljetku je glavni junak došao do spoznaje da je svijet okrutan te da ga se ne može promatrati s tolikim optimizmom. Voltaireov se roman smatra i satiričnim romanom jer osim što je opovrgava, Voltaire, Leibnizovu teoriju izravno ismijava. To je vidljivo u trenutku kada Candideu daju priliku da izabere na koji će ga od dva ponuđena načina ubiti, a on im odgovara da je volja slobodna te da ne želi odabrati nijedan način. Roman završava razgovorom učitelja Panglosa i Candidea u kojemu Panglos ističe da se svi događaji koje je Candide doživio nadovezuju jedan na drugi u najboljem od mogućih svjetova. Da ih nije doživio, ne bi sada imao svoj vrt koji ga čini sretnim. “Dobro rečeno – odgovori Candide – no nama valja obrađivati svoj vrt”, posljednja je rečenica romana koja pokazuje da Candide više ne prihvaća naivno Panglosova uvjerenja. Suprotstavljajući se Leibnizovoj teoriji optimizma, Voltaire ukazuje na besmislenost filozofiranja o tome kako svijet funkcionira. Njegova je idejna poruka da svatko može učiniti nešto čime će mu život biti ugodniji.