Vegeta Blues
Mogu se do najsitnije pojedinosti sjetiti tog ljeta 1975…
Na sebi imam svijetloplavu haljinu s modrim cvjetićima, bijele čarape i plitke modre tenisice. Dvije plave ukosnice koje mi iznad sljepoočnica drže kosu podijeljenu po sredini tjemena i slažu mi se s haljinom. Znam da sam se morala presvući, ali narančasti poni bicikl s kojim su me djed i baka dočekali, njihov dar za odličan uspjeh na kraju šestog razreda, tako je lijep da upravo nisam mogla dočekati da se provozam na njemu. Tek što smo došli u B., još dok su mama i tata nosili naše torbe u kuću, djed i ja smo se uputili na rijeku. I već vidim, doći ću kući znojna i blatnjava, a mama će dobiti slom živaca. Kada se jako uprljam, ona me već u predsoblju skine do gaćica, bijesno poteže odjeću s mene, dlanom me udari po guzici nekoliko puta i šalje ravno u kupaonicu.
Jedan primjerak je u ponudi