Pjesme

Bio je jedno od četrnaestoro djece u obitelji Ante Polića, podrijetlom iz Staroga Grada na Hvaru i Gemme Gerbaz (Grbac), Riječanke. Braća su mu bili književnik Janko Polić Kamov i glazbenik Milutin (1883.-1908.). Nekoć bogata obitelj Polić s Pećina doživjela je slom 1902., a trgovačku propast pratile su i druge nedaće, jer je većina njegove braće i sestara umrla u djetinjstvu. Otac mu umire 1905., a majka godinu dana kasnije. Preostali dio obitelji nastavio je živjeti u Zagrebu, Rijeci, Sisku, Puntu na Krku te u više talijanskih gradova.

Dramatični događaji u obitelji ostavili su dubokog traga i na Nikoli Poliću, koji je provodio život odgojen u kavansko-bohemskoj idili pod dalekim utjecajem Vidrića, Matoša i matoševaca. Usprkos bohemskom životu, Polić je bio savjestan knjižničar. Dužnost upravitelja Sušačke knjižnice preuzeo je 1939. i upravljao njome do 1951. kad odlazi na dugotrajno bolovanje, a potom i u mirovinu.

Uredničku karijeru počeo je u Sušačkom novom listu, koji je nakon prestanka talijanske okupacije Sušaka pokrenuo 1923. nastavljajući tradiciju Supilovih novina. Potpisivao se pseudonimom Quasimodo, prema liku Viktora Hugoa. Pisao je i za tjedni podlistak Sušačke subote. Podlistak Zagrebačke šetnje u zagrebačkim Novostima potpisivao je kao Grga Čokolin, prema liku brijača u Šenoinom Zlatarevom zlatu. U književnosti se javlja 1911. pjesmom Zastori i slijepa djevojka. Zastupljen je u antologiji Hrvatska mlada lirika iz 1914. s Ivom Andrićem, Vladimirom Čerinom, Zvonkom Milkovićem, Jankom Polićem Kamovim, Tinom Ujevićem, Franom Galovićem i dr. Objavio je Marginalije (1921.), knjigu feljtona, kritika i eseja. U pjesničkoj zbirci Jučerašnji grad (1936.) bio je nadahnut zagrebačkim življenjem. Poslije smrti objavljena su mu izabrana djela.