Milutin Cihlar Nehajev
Milutin Cihlar Nehajev (Senj, 25. novembar 1880 – Zagreb, 7. april 1931) bio je hrvatski pisac, romanopisac, pisac kratkih priča, dramaturg, esejista, književni i pozorišni kritičar, novinar i prevodilac. Jedan je od najznačajnijih predstavnika hrvatske književne modernosti i svestranih intelektualaca svog vremena.
Rođen je u senjskoj građanskoj porodici češko-hrvatskih korena (njegov otac Sebald Cihlar emigrirao je iz Češke). Osnovnu školu završio je u Senju, a gimnaziju u Zagrebu. Hemiju je studirao u Beču, a 1903. godine doktorirao filozofiju. Nakon studija radio je kao profesor u Zadru, gde je 1905. godine pokrenuo list Lovor. Živeo je i radio u Trstu (urednik lista Balkan), Križevcima (asistent u Poljoprivredno-hemijskom institutu), a od 1912. stalno u Zagrebu. Bio je dugogodišnji saradnik i urednik vodećih novina (Obzor, Jutarnji list, Agramer Tagblat) i dopisnik iz Pariza, Praga i Beograda. Godine 1926. izabran je za predsednika Društva hrvatskih pisaca.
Nehajev je pripadao generaciji hrvatske moderne. Njegovo delo karakteriše duboka psihološka analiza, modernistički senzibilitet, suptilna ironija i motivi pada osetljive intelektualne ličnosti, bekstva od stvarnosti, usamljenosti, sukoba ideala i grubog društva i generacijskih raskida. Posebno se isticao kao odličan pozorišni i muzički kritičar.
Nehajev je bio angažovani intelektualac sa izraženim nacionalnim stavovima. Podržavao je hrvatsku državotvornu misao, desničarstvo i ideje Eugena Kvaternika i Ante Starčevića. Pisao je o hrvatskim političkim ličnostima (Ivan Mažuranić, Eugen Kvaternik) i nacionalnim temama (stogodišnjica Hrvatskog narodnog preporoda). Iako je u mladosti bio blizak progresivnim krugovima, njegovi politički stavovi su bili složeni i ponekad kontradiktorni – na primer, njegova saradnja sa unionističkim novinama izazvala je kontroverze. Uvek je isticao hrvatski nacionalni identitet i kritikovao strane uticaje.
Najvažniji radovi:
- Romani: Bijeg (1915, često smatran najboljim romanom hrvatske moderne), Vuci (1928, istorijski roman o Krsti Frankopanu)
- Priče i romani: Polonaze, Veliki grad, Zeleno more, Kostrenka itd.
- Drame: Prielom, Svjećica, Klupa na mješečini
- Eseji: Studija o Hamletu (1917), Rakovica (o Rakovičkoj buni i Kvaterniku), brojne studije o Tolstoju, Dostojevskom, Ibzenu, Floberu, Strindbergu, Zoli, Šenoi, Gjalskom, Leskovaru, Nazoru itd.
- i 1945. (izdanje Hrvatskog izdavačkog bibliografskog zavoda), 10 tomova sabranih dela Milutina Nehajeva. Zbog ratnih i posleratnih okolnosti, planirani dodatni tomovi nisu objavljeni, pa sabrana dela ostaju nepotpuna.
Nehajev je preminuo u 50. godini. Iako nije bio toliko popularan kod javnosti kao neki od njegovih savremenika, njegova proza, drame i eseji imaju visoku umetničku vrednost i snažan uticaj na razvoj moderne hrvatske književnosti. Danas se njegova dela ponovo otkrivaju kao relevantna zbog svoje psihološke dubine, modernog pristupa i bogatog intelektualnog nasleđa.
Naslovi u ponudi
Drame
Treći tom sabranih dela Milutina Nehajeva objedinjuje njegove drame koje prate razvoj autora od mladalačkog entuzijazma do zrele introspekcije: Prielom, Svjećica, Život, Spasitelj i Klupa na mješečini.
Eseji I.
Eseji I. (1944) sakuplja značajne autorove studije o evropskim klasicima: Tolstoju, Floberu, Ibzenu, Strindbergu, Zoli, Dostojevskom i esej „O dva morala“. Dubok moderni kritičko-psihološki esejizam.
Iz mladih dana
„Iz dana mladosti“ (1944) je prvi tom Dela Milutina Nehajeva. Sadrži pesme, kratke priče i skice, književne članke i pozorišnu hroniku iz njegovih ranih godina. Retko izdanje u originalnom omotu.
Pripoviesti
„Pripovesti“ (1944) predstavljaju Nehajevljeve kratke priče redom kojim su se pojavile, a u ovom izdanju su prvi put sakupljene u jednoj knjizi. Retko ratno izdanje u originalnom koricama.
Rakovica
„Rakovica“ je fikcionalizovana istorijska i politička monografija o Rakovičkom ustanku 1871. godine i Eugenu Kvaterniku. Nedovršeno posthumno delo sa dubokim psihološkim i nacionalnim portretom hrvatskog političara i ustanka.
Rakovica: o 60. godišnjici smrti Eugena Kvaternika
Nehajeva „Rakovica“, u izdanju koje je priredio Blaž Jurišić, predstavlja Rakovičku bunu, njene uzroke i ideje. Nehajev nije završio knjigu zbog iznenadne smrti; završio ju je i priredio Blaž Jurišić.
Studija o Hamletu
„Studija o Hamletu“ (1917) je psihološko-kritička analiza Šekspirovog remek-dela. Nehajev tumači lik Hamleta kao modernog intelektualca – pasivnog, zlonamernog, ciničnog i fatalističkog, suočenog sa korumpiranim svetom.
Studije i članci I.
Studije i članci I. (1944) sadrži izbor autorovih najvažnijih književnih studija i eseja o Janku Leskovaru, Augustu Šenoi, Đalskom, Eugenu Kvaterniku, Milanu Ogrizoviću i hrvatskom pozorištu. Zrelo kritičko i esejističko izdanje.
Studije i članci II.
Knjiga sadrži autorove značajne eseje o Ivanu Mažuraniću (kancelaru i banu), Vladimiru Mažuraniću i stogodišnjici hrvatskog narodnog preporoda. Značajna nacionalno-kritička i istorijsko-esejistička publikacija.
Vuci
„Vukovi“ je roman Milutina Cihlara Nehajeva koji istražuje složene međuljudske odnose i moralne dileme kroz priču o vuku, simbolu divljine i slobode.









