Put do Indije
Put do Indije (1924) E. M. Forstera istražuje napetosti između britanskog kolonijalizma i indijske kulture u Chandraporeu 1920-ih. Priča prati dr. Aziza, indijskog liječnika, i njegove pokušaje prijateljstva s Britancima usred rasnih i kulturnih podjela.
Aziz, srdačan i obrazovan, susreće gospođu Moore, stariju Britanku, i njenog budućeg zeta, Ronalda Heaslopea, te se nada izgradnji mostova između dviju kultura. Središnji događaj je izlet u špilje Marabar, gdje Adela Quested, Heaslopova zaručnica, optuži Aziza za pokušaj napada. Optužba pokreće sudski proces koji produbljuje neprijateljstvo između Indijaca i britanskih kolonijalista. Iako Adela povlači optužbu, shvaćajući da je bila pod utjecajem histerije i nejasnih dojmova iz špilja, šteta je učinjena. Aziz gubi povjerenje u mogućnost prijateljstva s Britancima, a društvene tenzije eskaliraju.
Roman, podijeljen u tri dijela („Džamija“, „Špilje“, „Hram“), koristi simboliku za istraživanje nesporazuma i nemogućnosti pravog zbližavanja između kolonizatora i koloniziranih. Gospođa Moore, simbol tolerancije, gubi vjeru nakon špilja, dok Aziz i Fielding, britanski učitelj koji podržava Aziza, pokušavaju očuvati prijateljstvo. Na kraju, političke i kulturne barijere sprječavaju pomirenje, a roman završava melankoličnom notom o izazovima međukulturnog razumijevanja.
Forster majstorski otkriva licemjerje kolonijalizma, suptilno propitujući teme identiteta, pravde i ljudske povezanosti.
Dva primjerka su u ponudi
