Truba za Bleiburg
Marino Zurl (1929.–2006.), hrvatski književnik i publicist, u romanu Truba za Bleiburg piše o jednoj od najkontroverznijih i tabuiziranih tema hrvatske povijesti – Bleiburškom pokolju i Križnom putu 1945. godine.
Autor se ne fokusira primarno na povijesne činjenice, kronologiju događaja ili političke uzroke masovnih likvidacija poraženih hrvatskih vojnika i civila nakon predaje kod Bleiburga. Umjesto toga, roman se okreće prema posljedicama na sljedeću generaciju – djecu i unuke žrtava, one koji nose traumu, šutnju, strah i nesposobnost suočavanja s prošlošću u socijalističkoj Jugoslaviji.
Priča prati likove koji pokušavaju razbiti zid šutnje: sinove i kćeri ubijenih, one koji su preživjeli logore, te one koji su sudjelovali u represiji. Zurl koristi intimne, obiteljske perspektive, sjećanja, snove i halucinacije da prikaže duboku ranu koja se prenosi generacijama – "hrvatski sindrom" kolektivne traume, krivnje, straha i potisnutog identiteta.
Naslov "Truba za Bleiburg" simbolizira poziv na buđenje, na glasno progovaranje o zabranjenoj temi – truba kao alarm, ali i kao posmrtni znak za mrtve. Roman je emotivan, introspektivan, ponekad lirski, s elementima psihološke drame i kritike totalitarnog sustava koji nameće šutnju.
Knjiga je bila važan doprinos otvaranju teme Bleiburga u hrvatskoj književnosti 1990-ih, kad je tema izlazila iz podzemlja. Zurl piše bez patetike, ali s dubokim suosjećanjem prema žrtvama i njihovim potomcima, naglašavajući da je pomirenje moguće samo kroz istinu i pamćenje.
Jedan primerak je u ponudi
- Potpis prethodnog vlasnika
