Pa da mi je i dolinom smrti proći

Isprva je Max-Josef samo jedan slučaj. Jedan od debelih spisa na klinikama. Ali u ovoj knjizi Max-Josef oživljava. To je knjiga njegove majke o sinu, o njegovu putu u patnji, o njegovu umiranju, 0 njegovim čežnjama i nadanjima i utjesi njegovih prijatelja.

Gertraud Lamia ovdje iznosi svoja sjećanja, opisujući nemilosrdne uspone i padove podmukle bolesti koja se konačno pokazala neizlječivom. Knjigu je posvetila uspomeni na svoje dijete, ali ona isto tako treba biti i utjeha svima onima koji su bačeni u vrtlog razračunavanja između života i smrti. "Dolina je veoma mračna", rekao je jednom Max-Josef. Ali je koračanje dolinom obasjano tolikim svjetlom, iz nadanja i vjerovanja.