Legenda o lijepom Pécopinu i lijepoj Bauldouri
Romantična pripovijetka Victora Huga, 21. pismo iz njegovog putopisa „Le Rhin“ („Rajna“, 1842.). Romantični klasik, sličan bajkama braće Grimm ili Andersena, ali s Hugoovom dubokom emotivnošću i filozofijom vječne ljubavi.
Radnja se odvija u srednjovjekovnoj Njemačkoj, u romantičnom, bajkovitom krajoliku uz Rajnu. Lijepi mladi vitez Pecopin i prelijepa Bauldour zaljubljeni su jedno u drugo od djetinjstva; njihovi očevi su ih vjerili. Na dan vjenčanja Pecopin odlazi u lov na ogromnog veprova koji terorizira selo. U potjeri ga đavo (u liku veprova ili lovca) zavede u začaranu šumu, gdje vrijeme prestaje teći normalno: Pecopin lovi stoljećima, prolazi kroz vjekove, ratove i promjene, ali ne može se vratiti.
Nakon 100 godina Pecopin se konačno vraća – star, iscrpljen, ali još uvijek zaljubljen. Pronalazi Bauldour: ona je čekala vjerno, ali umrla je od tuge i starosti. U dramatičnom finalu ljubav pobjeđuje smrt – Pecopin je pronalazi u grobu, a duhovi se sjedinjuju u vječnosti.
Hugo koristi folklorne motive (vječni lov, đavolska opsjena, Rajna kao simbol prolaznosti) da stvori romantičnu bajku o ljubavi koja nadilazi vrijeme, smrt i sudbinu. Priča je lirska, puna poetičnih opisa prirode, srednjovjekovnog viteštva i melankolije – tipična za Hugoov stil u „Le Rhin“, gdje miješa putopis, povijest i fikciju.
Jedan primerak je u ponudi
