Fenomenologija duha
Hegelova Fenomenologija duha je jedno od najvažnijih filozofskih djela ikad napisanih. Hegel je to svoje djelo, prvi put objavljeno 1807., nazvao "izlaganjem razvoja znanja".
Hegelovo glavno postignuće je njegov razvoj osebujne artikulacije idealizma koji se ponekad naziva "apsolutni idealizam", u kojem su dualizmi, na primjer, uma i prirode te subjekta i objekta prevladani. Njegova filozofija duha konceptualno integrira psihologiju, državu, povijest, umjetnost, religiju i filozofiju. Njegov prikaz dijalektike gospodar-rob bio je vrlo utjecajan, posebno u Francuskoj 20. stoljeća. Od posebne je važnosti njegov koncept duha (Geist: ponekad se također prevodi kao "um") kao povijesna manifestacija logičkog koncepta i "nadilaženja" (Aufhebung: integracija bez eliminacije ili redukcije) naizgled kontradiktornih ili suprotstavljenih čimbenika; primjeri uključuju prividnu suprotnost između prirode i slobode i između imanencije i transcendencije. Hegel se u 21. stoljeću smatra začetnikom trijade teza, antiteza, sinteza; međutim, kao eksplicitna fraza, ovo potječe od Johanna Gottlieba Fichtea.
Nema primjeraka u ponudi
Poslednji primjerak je nedavno prodan.
