
„Dosje“ i druge priče
Ako znamo da slušamo, šapnuće nam kako je život pomešan. Za ovu Đuretićevu prozu nisu potrebne nikakve druge preporuke.
Dugačak je spisak nagrada koje je Nikola Đuretić dobio za svoj bogat i raznovrstan rad. Ipak, jedan se izdvaja. Kao i sve važne stvari u životu, jednostavno je bitno. Sam njegov rad je nagrada sam po sebi, za njega, pre svega za čitaoce. Vešto pero, gipka rečenica, ubedljiv opis, sugestivna atmosfera, nisu potrebne patetične teme, odnosno ovaj pisac ume da od svakog motiva napravi važnu i veliku temu. Nekoliko reči, reklo bi se – autorizovani napad, ali nijansa koja pogađa upravo ono što je karakteristično za junaka, okolinu, događaj – to je karakteristika rasnog pripovedača. Đuretićev lik ne mora da bude, niti mu je suđeno, gigantskih dimenzija, a ipak, on je bitan upravo takav kakav jeste, izrastajući u našim očima u ličnost bez koje bismo bili siromašniji u čitalačkom iskustvu, a time i u životu. Sa senzibilitetom savremenog prozaika, snalažljivog u pripovedanju čije zanatske tajne duboko poznaje, Đuretićevo pero prirodno prati i nostalgične i teške narative, ne ostavljajući nas ravnodušnima. Ma kakav utisak na nas izazivale njegove priče, a često su i dramatične i tužne, jedno je sigurno, ni u jednom trenutku nećemo ostati ravnodušni.
Jedan primerak je u ponudi